Séga Sidibé je rođen 1942.g. u mjestu Fougamana u Wassoulou regiji u Maliju. Svira djembe
već više od 60 godina i jedan je od rijetkih još aktivnih djembefola svoje generacije.
Odrastao na jugozapadu Malija, uči sviranje djembea od malih nogu. Sa 17 godina Sega
dolazi u Bamako gdje postaje vrlo popularan glazbenik svirajući na mnogim proslavama
i vjenčanjima. Sega na jedinstveni način kombinira tehničku perfekciju sa zahtjevnom i
nezgodnom ritmikom.
Nakon proglašenja nezavisnosti u 1960.g., formiran je balet kojim su se promovirale razne grupe kulture Malija. Od 1965. do 1990. Sega je prvi solist „Regionalne trupe Bamaka“, vodi rimtičku sekciju, ujedno je i njihov umjetnički direktor kreirajući nastupe. Bio je odgovoran za repertoar, sastavljen od različitih stilova naroda Malija. Tada je napisao „Djifili“
i „Dougoubadia“ najpoznatije izvedbe ove baletne trupe. Mnogo puta je sa svojom grupom osvojio naslove na godišnjim natjecanjima različitih grupa iz cijelog Malija. Mnogi znani i neznani glazbenici su učeni od strane Sega Sidibe, uključujući Oumou Sangare. Formirao je mlade glazbenike od kojih su se mnogi kasnije pridružili "Nacionalnom ansamblu Malija".
Nakon godina slave s baletom vraća se tradicionalnoj djembe glazbi kakvu je poznavao kao mladi seoski bubnjar.
Sredinom osamdesetih godina, usredotočio se na zahtjevno prenošenje svog znanja, kao čuvar i prenositelj tradicije sviranja djembea. U Bamaku je održavao svoju godišnju bubnjarsku akademiju, isto tako je počeo od devedesetih godina odlaziti u Europu držati dvomjesečne majstorske tečajeve djembea.
Sega je razvio svoje jedinstvene tehnike sviranja koje neće tako lako nestati. Učiti i svirati na radionici sa Sega Sidibe je neprocjenjiva vrijednost svakome tko želi naučiti svirati djembe.
Njegove radionice omogućavaju jedinstvenu priliku učenja njegovog prebogatog stila sviranja, solo varijacija, muzikalnosti i rafinirane tehnike.
Sega uvijek želi naglasiti da je djembe mnogo više od onoga što uobičajeno netko iz zapadnog svijeta može pojmiti. Ansambli su nastali radi show-programa i upravo zbog zapadnog svijeta, dok je sam djembe u svojoj osnovi nešto puno više.
Na pitanje od kuda mu taj neodoljiv osmijeh dok svira, Sega Sidibe odgovara: „Veliki broj djembefola izgleda zabrinuto i to je katastrofa. Time blokiraju energiju koja bi se trebala prenijeti na publiku. Po mom mišljenju, djembe je instrument kao i svaki drugi. Čak i ako je nešto teži, čak i ako zahtijeva fizičku snagu da bi se svirao, to je zabavno! Kad bi trebalo ljude
rasplakati, ne bi vrijedilo nikakvog truda!“
Sega Sidibe će održati radionice na Tjednu Afrike 2011 u Zagrebu.
