Manje je bitno gdje i kada je ovo bilo, važno je to da je lijepo okupiti ljude i svirati, udarati, šuškati, djembati.
Možda ovo bude novi poticaj Zemljanima, trebamo ovako nešto u Zagrebu opet, što prije! :)
18. 02. 2009.
15. 02. 2009.
Adama Drame dokumentarac
Tko o čemu, a djembefora opet o Adama Drameu. Sve nas je jako dojmio djembe vikend s njim u Zagrebu. Krajem 2007.g. predstavljen je poljski dokumentarni film o Adami, o čemu smo vas tada izvjestili. Do danas nismo uspjeli naći cijeli film u prodaji. U očekivanju službenog dvd izdanja, uživajte u ovom kratkom isječku iz filma. Posebna pozornost naravno od 6:11 minute, kada počinje solo.
13. 02. 2009.
Nova Radionica zapadnoafričkih ritmova - Nenad
POČINJE NOVA RADIONICA ZAPADNOAFRIČKIH RITMOVA!
Nakon vrlo dobro posjećene i uspješne radionice održane krajem 2008. godine, evo konačno kreće nova!!
Ovaj put tečaj će trajati 3 mjeseca i bit će formirane 3 grupe:
1. grupa - početna radionica održavat će se utorkom 3.3.-2.6., 17.00-18.30
2. grupa - srednja radionica održavat će se ponedjeljkom 2.3.-1.6., 17.00-18.30
3. grupa - napredna radionica održavat će se ponedjeljkom 2.3.-1.6., 19.00-20.30
Početna radionica namijenjena je svima onima koji nemaju nikakvog ili minimalnog iskustva u sviranju Djembe bubnja, onima koji nisu upoznati sa osnovnom tehnikom i udarcima.
Srednja radionica namijenjena je svima koji su završili početnu radionicu u MMC Studio (ili negdje drugdje), koji imaju iskustvo u sviranju Djembea (minimalno 6 mjeseci), odnosno barataju osnovnom tehnikom i osnovnim udarcima.
Napredna radionica namjenjena je svima koji Djembe sviraju više od dvije godine i vješto barataju tehnikom sviranja.
Za sve radionice poželjno je imati svoj Djembe, ali nije i nužno. Postoji određen broj djembea za posudbu.
Cijena radionice je 700kn (mogućnost plaćanja u ratama).
Mjesto održavanje radionice je i ovaj put Multimedijalni centar Studio, Vlaška 92.
Prijave i dodatne informacije na
djembe.mmc@gmail.com ili na 095 914 75 45
Voditelj radionice:
Nenad Kovačić (Afion, Antenat, NmAB)
NAUČI ILI USAVRŠI SVIRANJE DJEMBE I DUN DUN BUBNJEVA!
Nakon vrlo dobro posjećene i uspješne radionice održane krajem 2008. godine, evo konačno kreće nova!!
Ovaj put tečaj će trajati 3 mjeseca i bit će formirane 3 grupe:
1. grupa - početna radionica održavat će se utorkom 3.3.-2.6., 17.00-18.30
2. grupa - srednja radionica održavat će se ponedjeljkom 2.3.-1.6., 17.00-18.30
3. grupa - napredna radionica održavat će se ponedjeljkom 2.3.-1.6., 19.00-20.30
Početna radionica namijenjena je svima onima koji nemaju nikakvog ili minimalnog iskustva u sviranju Djembe bubnja, onima koji nisu upoznati sa osnovnom tehnikom i udarcima.
Srednja radionica namijenjena je svima koji su završili početnu radionicu u MMC Studio (ili negdje drugdje), koji imaju iskustvo u sviranju Djembea (minimalno 6 mjeseci), odnosno barataju osnovnom tehnikom i osnovnim udarcima.
Napredna radionica namjenjena je svima koji Djembe sviraju više od dvije godine i vješto barataju tehnikom sviranja.
Za sve radionice poželjno je imati svoj Djembe, ali nije i nužno. Postoji određen broj djembea za posudbu.
Cijena radionice je 700kn (mogućnost plaćanja u ratama).
Mjesto održavanje radionice je i ovaj put Multimedijalni centar Studio, Vlaška 92.
Prijave i dodatne informacije na
djembe.mmc@gmail.com ili na 095 914 75 45
Voditelj radionice:
Nenad Kovačić (Afion, Antenat, NmAB)
11. 02. 2009.
Djembe Hotel
Da, postoji i to!
Jeremy Chevrier, osnivač RootsyRecords.com, preselio je iz Amerike u Bamako, Mali, oženio Afrikanku te osnovao ni manje ni više nego Djembe Hotel. Za malo novaca osigurava smješataj u svom hotelu, pomaže da si odaberete učitelje i tečajeve sviranja djembea, koji će se naravno održati u njegovom prostoru. Jeremy je ostvario svoj san, radi ono što ga veseli, uvijek uz djembe, sjajan spoj ugodnog s korisnim.
Jeremy Chevrier, osnivač RootsyRecords.com, preselio je iz Amerike u Bamako, Mali, oženio Afrikanku te osnovao ni manje ni više nego Djembe Hotel. Za malo novaca osigurava smješataj u svom hotelu, pomaže da si odaberete učitelje i tečajeve sviranja djembea, koji će se naravno održati u njegovom prostoru. Jeremy je ostvario svoj san, radi ono što ga veseli, uvijek uz djembe, sjajan spoj ugodnog s korisnim.
Adama DRAMÉ: "Potrebna je tipična burkina glazba"
Razgovor objavljen u časopisu "L'Opinion"
Utorak 2. svibanj 2006.
Razgovor vodio: Drissa KONE (Bobo-Dioulasso)
Prijevod na hrvatski jezik: Julio Franin, Djembe Kutak
Adama DRAMÉ je rođen u Nouni u Burkini Faso 1954., u obitelji glazbenika i pripovjedača, čuvara tradicije jelija (griota na francuskom). Sa nepunih 12 godina, Adama DRAMÉ je postao profesionalni glazbenik.
Učio je na tradicionalnim svečanostima (krštenjima, vjenčanjima i sl. ...). Danas, Adama DRAMÉ ima iza sebe 40 godina glazbe. 40 godina nije 40 mjeseci, a još manje 40 dana.
40 godina se proslavlja i za tu priliku, francuski kulturni centar Henri Matisse [le Centre culturel français Henri Matisse] (skraćeno CCF) je otvorio svoja vrata za javnost tijekom cijelog tjedna od 3. do 8. travnja da bi predstavio retrospektivu 40-godišnje karijere Adama DRAMÉA.
Tijekom tog tjedna bila je otvorena izložba plakata i osobnih stvari vezanih uz 40 godina karijere umjetnika, otvorene su dvorane za radionice i vrata umjetnikovog doma u Burkini Faso, gdje je održana konferencija. Sva ova događanja su pomogla u prikazu njegovog doprinosa gospodarskom razvitku i društvenom životu. Sve je okrunjeno u subotu 8. travnja praizvedbom njegovo najnovijeg kolektivnog djela pod nazivom "Falato", kojeg je Adama DRAMÉ posebno kreirao i komponirao za tu priliku.
Časopis L'Opinion se sastao s Adama DRAMÉOM da bi dobio više informacija o umjetniku i događaju.
Dakle, iza Vas je 40 godina glazbe, što mislite o tome?
To je zaista 40 godina rada, susreta i emocija. Iskreno, vrlo sam zadovoljan da su javnost i svi umjetnici Bobo-Dioulassa pozitivno odgovorili na moj poziv.
Nakon 40 godina glazbene karijere, kako vidite glazbu općenito, a posebno u Burkini?
U cjelini, u glazbi se vrlo dobro radi. Ali ako govorimo samo o burkina glazbi, pred nama je još dug put jer nismo došli do međunarodne razine i to je put koji moramo tražiti i pronaći. Kada postavimo ovaj put, moramo ga razraditi i vidjeti zašto u Burkini Faso do sada nemamo međunarodne zvijezde i zašto se naša glazba kod nas ne sluša 100%?
Moramo prepoznati sve ove probleme i staviti ih na stol, ali stvarno na društveno otvoren način jer svatko ima svoju ulogu. Ne radi se samo o glazbenicima. Cijelo burkina društvo je pogođeno problemom u razvoju naše glazbe. Zajedno, ako želimo, možemo naći rješenja.
Danas možemo potvrditi da je burkina glazba jako napredovala.
Mladi ljudi dobro rade, to je istina, ali danas dominira aktualna glazba. To je glazba mode koju slijede nova kretanja. Toliko bolje.
Ali to nije burkina glazba. Ne smijemo biti u zabludi nomenklatura. To je glazba koja slijedi ukupna kretanja i koja je u modi. Ova glazba dolazi i odlazi. Burkina glazba mora biti ukorijenjena u Burkini Faso, jednako kao glazba Gvineje, Malija, Konga, itd.. Mislim da upravo to nedostaje, ta vrsta glazbenika koji žele djelovati u Burkini Faso. Srećom, postoji nekoliko takvih glazbenika ali nedostaju prostorije, nedostaje profesionalizam glazbenih umjetnika koji su još uvijek u lokalnom kontekstu.
Kakvo rješenje bi Vi mogli preporučiti?
To nije rješenje ali mogu dati prijedlog. Rješenja nemam. To je prijedlog za otvaranje dijaloga jer dok se ne otvori lonac, ne možemo znati što se u njemu nalazi. Mislim da bi trebalo dovesti sve one koji su uključeni u glazbu u Burkini Faso. Voditi otvorene rasprave, a ne kritike, da bi vidjeli zašto postoje uska grla i zašto se umjetnici bore da bi rasli s nama. Ako ćemo to iskreno učiniti, uz podršku na najvišim razinama vlasti, naša glazba može potrajati i imati različite skale važnosti.
Ali, sve dok ne postoji politička volja da bi se stvari unaprijedile, glazbenici Burkine Faso ostati će na razini pukog podupiranja. To je sramota. Neophodno je da se glazbenici uključe u borbu za razvoj naše zemlje.
Za obilježavanje 40. godišnjice Vaše karijere, napravili ste kolektivno djelo pod nazivom "Falato". Zašto "Falato"?
"Falato" znači siroće: Dobro je poznato da je dijete bez roditelja nesretno. "Falato" govori o tome da smo svi mi nesretni u kapitalističkom sustavu u kojem siromašni postaju još siromašniji, a bogati postaju bogatiji. Jaz se širi svaki dan među ljudima.
To predstavlja stalnu prijetnju u svijetu. Burkina Faso nije isključena iz ove drame između bogatih i siromašnih. U djelu "Falato" kažem da je važno hraniti se, oblačiti, liječiti se ... "Falato" se odnosi na brige Burkine Faso. Sjećate se prošlogodišnje krize u našoj zemlji u kojoj se cijena vrećice kukuruza popela na 30 000 CFA. Bili smo blizu katastrofe.
No, unatoč svim ovim poteškoćama, službeno je rečeno da nije bilo požara u kući, nije bilo gladi. Čak i ako kukuruz i proso postoje na tržištu, a mi nemamo novac da bi platili, može se reći da je bilo gladi, tim više što ljudi nemaju pravo na slobodnu distribuciju. Moramo istaknuti stvarne probleme u zemlji. Političari bi trebali imati hrabrosti reći što nije u redu u zemlji, tako da bi mogli tražiti rješenja za probleme koji nastaju.
Ako se stalno govori kako nema problema kad ljudi zapravo pate, to je opasno. "Falato" zvoni na uzbunu. To nisu sterilne kritike. Kažem samo da treba biti oprezan kada postoje problemi.
Uz takav jezik, možemo li reći da je umjetnik Adama DRAMÉ angažiran nakon 40 godina?
Morate biti predani svojoj zemlji ako volite svoju domovinu. Ne treba reći da se Vas ništa ne tiče što se događa. Ne treba reći da kod kuće nema nikakvih problema, a za sve ostalo nas nije briga. To je ono što nazivamo nezahvalnost i to je tako loše. Angažiran sam jer imam 40 godina karijere u profesiji koja mi je omogućila normalan život. Za sreću naroda Burkine Faso, moja angažiranost je potpuna.
Sa svojih 40 godina glazbe također odajete počast svojoj supruzi Mahou SANOGO koja više nije na ovome svijetu. Recite nam tko je ta žena za vas?
Ona je bila okosnica moje karijere i moga života. Bila je moja prva supruga i ona me je najbolje poznavala. Znala je tko sam ja zapravo. Znala je što želim. Kada izgubite takvu osobu, bol je beskrajna. Mahou je bila stup moje obitelji. Svi su se okupljali oko nje. Smrt je neizbježna stvarnosti, tu se ne može ništa, ali Mahou je osoba koja će nam nedostajati do kraja naših života.
Vrlo konkretno, kako se odvijalo obilježavanje 40 godina Vaše karijere u Bobo-Dioulassou?
Tjedan je započeo 3. travnja radionicom bubnjanja i plesa. To je bilo vrlo dobro. U srijedu je bila konferencija u CCF-u na kojoj se govorilo o tom tjednu.
Istoga dana, u popodnevnim satima, otvorio sam vrata moje kuće za javnost. Moj dom je moje mjesto za rad gdje se nalazi studio za 24-kanalno snimanje koji je počeo s radom 16. kolovoza 2003. U četvrtak 6. travnja organizirali smo javno predavanje da bi pokušali razumjeti ono što ljudi Burkine Faso misle o svojim glazbenicima. Nemojte samo mene uzeti za primjer. Pogledajmo i druge glazbenike po klubovima, na ulici ... Što ljudi o njima misle? Kao o ljudima koji se zabavljaju, učestvuju u nečemu, koji doprinose razvoju zemlje ... To su pitanja koja me muče. Puno sam razmišljao o onom što sam vidio na terenu i situacija je zabrinjavajuća.
Živjeli ste u Obali Bjelokosti. Kako bi to danas komentirali?
Kada živite 24 godina u nekoj zemlji, možete osjetiti situaciju. U jednom trenutku, Obala Bjelokosti je živjela u stvarnom miru, srcem i mislima. To je bilo doba u kojem nije postojala riječ "stranac". Između Obale Bjelokosti i Gornje Volte [prijašnji naziv za Burkinu Faso] to je bila prava romantika sa zajedničkom željeznicom i Vijećem Antante, tom izuzetnom strukturom koja je izazivala u ljudima Obale Bjelokosti, Burkine Faso, Nigera i Benina iste osjećaje kao prema ocu i majci.
No, malo pomalo, kad su se pojavile ekonomske poteškoće, pojavila se vrsta zavisti, mržnje i nepovjerenja. Ljudi Obale Bjelokosti su vjerovali da su stranci u suštini njihovih problema. Zaboravili su da su upravo stranci uvelike pridonijeli razvoju Obale Bjelokosti.
Ali opće je poznato da ksenofobija, mržnja i nasilje nemaju ograničenja. Kad se pokrenu, ne znamo gdje će završiti. Ono što se danas događa u Obali Bjelokosti vrlo je predvidljivo. Osobno, iskusio sam prilično dramatične situacije u toj zemlji koja je moj drugi dom.
Kaže se da ste poznatiji u inozemstvu nego u svojoj vlastitoj zemlji?
To je malo pretjerano jer sam cijelo svoje djetinjstvo radio u Gornjoj Volti. Riječ "poznat" uvijek ima određenu težinu i srećom se mijenja. Dok sam odrastao, od 1966. do 1974. godine, bio sam poznat kao jedan od bubnjara Les Ballets de la Volta u Ouagadougou. Također sam poznat kao jedan od glavnih djembefola u Bobo-Dioulassou. Poznat sam i u svojoj zemlji bez obzira na to što ljudi misle. Ali u medijima i na međunarodnoj sceni, istina je da se o meni govori više u Europi nego ovdje.
Ali znam da, ako sam danas dobro poznat, to je zato jer sam naporno radio. Nisam spavao na lovorikama. Htio sam biti poznat i naporno sam radio da bi to postigao. Komponirao sam, imao sam konkretne prijedloge. Učinio sam izuzetan posao u smislu kreativnosti s drugim europskim grupacijama u cijelom svijetu.
Kažu i da ste "genij"?
"Genij" je suviše snažna riječ. Ja sam stvaralac koji pokušava podijeliti trenutke sreće s drugim umjetnicima koji također sudjeluju u takvom kreativnom životu i koji su, ako želite "geniji". Ako govorimo o Adama DRAMÉU danas, to je zato jer postoje ljudi koji su radili sa mnom. Postoje umjetnici koji su dali vrijednost onome što radim. Upravo njima mogu zahvaliti jer su me pratili tijekom moje karijere i "skupo prodali moju kožu".
I završna riječ ...
Želim da ljudi prije svega upoznaju glazbenike. Da im pristupaju i da ih poštuju. Od takvog polazišta, sve je moguće. Prva religija svakoga čovjeka je poštovanje. Kad se poštujemo, možemo izgraditi nešto izvanredno.
Originalni članak: http://www.lefaso.net/spip.php?article13677
Utorak 2. svibanj 2006.
Razgovor vodio: Drissa KONE (Bobo-Dioulasso)
Prijevod na hrvatski jezik: Julio Franin, Djembe Kutak
Adama DRAMÉ je rođen u Nouni u Burkini Faso 1954., u obitelji glazbenika i pripovjedača, čuvara tradicije jelija (griota na francuskom). Sa nepunih 12 godina, Adama DRAMÉ je postao profesionalni glazbenik.
Učio je na tradicionalnim svečanostima (krštenjima, vjenčanjima i sl. ...). Danas, Adama DRAMÉ ima iza sebe 40 godina glazbe. 40 godina nije 40 mjeseci, a još manje 40 dana.
40 godina se proslavlja i za tu priliku, francuski kulturni centar Henri Matisse [le Centre culturel français Henri Matisse] (skraćeno CCF) je otvorio svoja vrata za javnost tijekom cijelog tjedna od 3. do 8. travnja da bi predstavio retrospektivu 40-godišnje karijere Adama DRAMÉA.
Tijekom tog tjedna bila je otvorena izložba plakata i osobnih stvari vezanih uz 40 godina karijere umjetnika, otvorene su dvorane za radionice i vrata umjetnikovog doma u Burkini Faso, gdje je održana konferencija. Sva ova događanja su pomogla u prikazu njegovog doprinosa gospodarskom razvitku i društvenom životu. Sve je okrunjeno u subotu 8. travnja praizvedbom njegovo najnovijeg kolektivnog djela pod nazivom "Falato", kojeg je Adama DRAMÉ posebno kreirao i komponirao za tu priliku.
Časopis L'Opinion se sastao s Adama DRAMÉOM da bi dobio više informacija o umjetniku i događaju.
Dakle, iza Vas je 40 godina glazbe, što mislite o tome?
To je zaista 40 godina rada, susreta i emocija. Iskreno, vrlo sam zadovoljan da su javnost i svi umjetnici Bobo-Dioulassa pozitivno odgovorili na moj poziv.
Nakon 40 godina glazbene karijere, kako vidite glazbu općenito, a posebno u Burkini?
U cjelini, u glazbi se vrlo dobro radi. Ali ako govorimo samo o burkina glazbi, pred nama je još dug put jer nismo došli do međunarodne razine i to je put koji moramo tražiti i pronaći. Kada postavimo ovaj put, moramo ga razraditi i vidjeti zašto u Burkini Faso do sada nemamo međunarodne zvijezde i zašto se naša glazba kod nas ne sluša 100%?
Moramo prepoznati sve ove probleme i staviti ih na stol, ali stvarno na društveno otvoren način jer svatko ima svoju ulogu. Ne radi se samo o glazbenicima. Cijelo burkina društvo je pogođeno problemom u razvoju naše glazbe. Zajedno, ako želimo, možemo naći rješenja.
Danas možemo potvrditi da je burkina glazba jako napredovala.
Mladi ljudi dobro rade, to je istina, ali danas dominira aktualna glazba. To je glazba mode koju slijede nova kretanja. Toliko bolje.
Ali to nije burkina glazba. Ne smijemo biti u zabludi nomenklatura. To je glazba koja slijedi ukupna kretanja i koja je u modi. Ova glazba dolazi i odlazi. Burkina glazba mora biti ukorijenjena u Burkini Faso, jednako kao glazba Gvineje, Malija, Konga, itd.. Mislim da upravo to nedostaje, ta vrsta glazbenika koji žele djelovati u Burkini Faso. Srećom, postoji nekoliko takvih glazbenika ali nedostaju prostorije, nedostaje profesionalizam glazbenih umjetnika koji su još uvijek u lokalnom kontekstu.
Kakvo rješenje bi Vi mogli preporučiti?To nije rješenje ali mogu dati prijedlog. Rješenja nemam. To je prijedlog za otvaranje dijaloga jer dok se ne otvori lonac, ne možemo znati što se u njemu nalazi. Mislim da bi trebalo dovesti sve one koji su uključeni u glazbu u Burkini Faso. Voditi otvorene rasprave, a ne kritike, da bi vidjeli zašto postoje uska grla i zašto se umjetnici bore da bi rasli s nama. Ako ćemo to iskreno učiniti, uz podršku na najvišim razinama vlasti, naša glazba može potrajati i imati različite skale važnosti.
Ali, sve dok ne postoji politička volja da bi se stvari unaprijedile, glazbenici Burkine Faso ostati će na razini pukog podupiranja. To je sramota. Neophodno je da se glazbenici uključe u borbu za razvoj naše zemlje.
Za obilježavanje 40. godišnjice Vaše karijere, napravili ste kolektivno djelo pod nazivom "Falato". Zašto "Falato"?
"Falato" znači siroće: Dobro je poznato da je dijete bez roditelja nesretno. "Falato" govori o tome da smo svi mi nesretni u kapitalističkom sustavu u kojem siromašni postaju još siromašniji, a bogati postaju bogatiji. Jaz se širi svaki dan među ljudima.
To predstavlja stalnu prijetnju u svijetu. Burkina Faso nije isključena iz ove drame između bogatih i siromašnih. U djelu "Falato" kažem da je važno hraniti se, oblačiti, liječiti se ... "Falato" se odnosi na brige Burkine Faso. Sjećate se prošlogodišnje krize u našoj zemlji u kojoj se cijena vrećice kukuruza popela na 30 000 CFA. Bili smo blizu katastrofe.
No, unatoč svim ovim poteškoćama, službeno je rečeno da nije bilo požara u kući, nije bilo gladi. Čak i ako kukuruz i proso postoje na tržištu, a mi nemamo novac da bi platili, može se reći da je bilo gladi, tim više što ljudi nemaju pravo na slobodnu distribuciju. Moramo istaknuti stvarne probleme u zemlji. Političari bi trebali imati hrabrosti reći što nije u redu u zemlji, tako da bi mogli tražiti rješenja za probleme koji nastaju.
Ako se stalno govori kako nema problema kad ljudi zapravo pate, to je opasno. "Falato" zvoni na uzbunu. To nisu sterilne kritike. Kažem samo da treba biti oprezan kada postoje problemi.
Uz takav jezik, možemo li reći da je umjetnik Adama DRAMÉ angažiran nakon 40 godina?
Morate biti predani svojoj zemlji ako volite svoju domovinu. Ne treba reći da se Vas ništa ne tiče što se događa. Ne treba reći da kod kuće nema nikakvih problema, a za sve ostalo nas nije briga. To je ono što nazivamo nezahvalnost i to je tako loše. Angažiran sam jer imam 40 godina karijere u profesiji koja mi je omogućila normalan život. Za sreću naroda Burkine Faso, moja angažiranost je potpuna.
Sa svojih 40 godina glazbe također odajete počast svojoj supruzi Mahou SANOGO koja više nije na ovome svijetu. Recite nam tko je ta žena za vas?
Ona je bila okosnica moje karijere i moga života. Bila je moja prva supruga i ona me je najbolje poznavala. Znala je tko sam ja zapravo. Znala je što želim. Kada izgubite takvu osobu, bol je beskrajna. Mahou je bila stup moje obitelji. Svi su se okupljali oko nje. Smrt je neizbježna stvarnosti, tu se ne može ništa, ali Mahou je osoba koja će nam nedostajati do kraja naših života.
Vrlo konkretno, kako se odvijalo obilježavanje 40 godina Vaše karijere u Bobo-Dioulassou?
Tjedan je započeo 3. travnja radionicom bubnjanja i plesa. To je bilo vrlo dobro. U srijedu je bila konferencija u CCF-u na kojoj se govorilo o tom tjednu.
Istoga dana, u popodnevnim satima, otvorio sam vrata moje kuće za javnost. Moj dom je moje mjesto za rad gdje se nalazi studio za 24-kanalno snimanje koji je počeo s radom 16. kolovoza 2003. U četvrtak 6. travnja organizirali smo javno predavanje da bi pokušali razumjeti ono što ljudi Burkine Faso misle o svojim glazbenicima. Nemojte samo mene uzeti za primjer. Pogledajmo i druge glazbenike po klubovima, na ulici ... Što ljudi o njima misle? Kao o ljudima koji se zabavljaju, učestvuju u nečemu, koji doprinose razvoju zemlje ... To su pitanja koja me muče. Puno sam razmišljao o onom što sam vidio na terenu i situacija je zabrinjavajuća.
Živjeli ste u Obali Bjelokosti. Kako bi to danas komentirali?
Kada živite 24 godina u nekoj zemlji, možete osjetiti situaciju. U jednom trenutku, Obala Bjelokosti je živjela u stvarnom miru, srcem i mislima. To je bilo doba u kojem nije postojala riječ "stranac". Između Obale Bjelokosti i Gornje Volte [prijašnji naziv za Burkinu Faso] to je bila prava romantika sa zajedničkom željeznicom i Vijećem Antante, tom izuzetnom strukturom koja je izazivala u ljudima Obale Bjelokosti, Burkine Faso, Nigera i Benina iste osjećaje kao prema ocu i majci.
No, malo pomalo, kad su se pojavile ekonomske poteškoće, pojavila se vrsta zavisti, mržnje i nepovjerenja. Ljudi Obale Bjelokosti su vjerovali da su stranci u suštini njihovih problema. Zaboravili su da su upravo stranci uvelike pridonijeli razvoju Obale Bjelokosti.
Ali opće je poznato da ksenofobija, mržnja i nasilje nemaju ograničenja. Kad se pokrenu, ne znamo gdje će završiti. Ono što se danas događa u Obali Bjelokosti vrlo je predvidljivo. Osobno, iskusio sam prilično dramatične situacije u toj zemlji koja je moj drugi dom.
Kaže se da ste poznatiji u inozemstvu nego u svojoj vlastitoj zemlji?
To je malo pretjerano jer sam cijelo svoje djetinjstvo radio u Gornjoj Volti. Riječ "poznat" uvijek ima određenu težinu i srećom se mijenja. Dok sam odrastao, od 1966. do 1974. godine, bio sam poznat kao jedan od bubnjara Les Ballets de la Volta u Ouagadougou. Također sam poznat kao jedan od glavnih djembefola u Bobo-Dioulassou. Poznat sam i u svojoj zemlji bez obzira na to što ljudi misle. Ali u medijima i na međunarodnoj sceni, istina je da se o meni govori više u Europi nego ovdje.
Ali znam da, ako sam danas dobro poznat, to je zato jer sam naporno radio. Nisam spavao na lovorikama. Htio sam biti poznat i naporno sam radio da bi to postigao. Komponirao sam, imao sam konkretne prijedloge. Učinio sam izuzetan posao u smislu kreativnosti s drugim europskim grupacijama u cijelom svijetu.
Kažu i da ste "genij"?
"Genij" je suviše snažna riječ. Ja sam stvaralac koji pokušava podijeliti trenutke sreće s drugim umjetnicima koji također sudjeluju u takvom kreativnom životu i koji su, ako želite "geniji". Ako govorimo o Adama DRAMÉU danas, to je zato jer postoje ljudi koji su radili sa mnom. Postoje umjetnici koji su dali vrijednost onome što radim. Upravo njima mogu zahvaliti jer su me pratili tijekom moje karijere i "skupo prodali moju kožu".
I završna riječ ...
Želim da ljudi prije svega upoznaju glazbenike. Da im pristupaju i da ih poštuju. Od takvog polazišta, sve je moguće. Prva religija svakoga čovjeka je poštovanje. Kad se poštujemo, možemo izgraditi nešto izvanredno.
Originalni članak: http://www.lefaso.net/spip.php?article13677
09. 02. 2009.
Poslije Adama Drame radionice
Hvala svima koji ste došli na radionicu. Nadam se da ste se ugodno proveli i puno naučili od jedinstvenog Adama Dramea.
Fotografije s radionice pogledajte na Julijevom Djembe kutku, kao i Martinove desno na djembefora.com.
Snimka HTV priloga na Dobro jutro Hrvatska
Fotografije s radionice pogledajte na Julijevom Djembe kutku, kao i Martinove desno na djembefora.com.
Snimka HTV priloga na Dobro jutro Hrvatska
01. 02. 2009.
Adama Drame vikend u Zagrebu
Za manje od tjedan dana dolazi i Adama Drame u Zagreb. Nakon Tonton Sylle (Gvineja), Mamady Keite (Gvineja), Seydou Dao (Burkina Faso), dolazi i jedinstveni, osebujni Adama Drame u svojoj Euro turneji 2009. Radionice se održavaju u Etnografskom Muzeju Zagreb, i ovom prilikom im srdačno zahvaljujemo na gostoprimstvu. Za sve koji ne mogu doći na radionicu, pozvani ste na subotnji party u Koprivu. Osim što se nadamo zasvirati s Adamom mali djembe session, vidjet ćete i nastup Našeg malog Afro Benda.
Pretplati se na:
Postovi (Atom)